MAČEVANJE U BEOGRADU    
 

 

Joahim Majer, "Velika knjiga o umetnosti mačevanja", 1570

»...Mačevanje se danas pretvorilo u bezvrednu razbibrigu – sa prezirom je govorio učitelj mačevanja. – Sada ga zovu sport… Kao da se radi o bavljenju jutarnjom gimnastikom!
...Moram da vas prekorim gospodo, ja vam ne posvećujem svoje vreme da biste se bavili sportom, već sa biste naučili jednu vrlo rafiniranu veštinu.
…Kad se uzme u ruku oružje, iako ono nosi zaštitnu kapu na vrhu a vi odela i maske, nikad se ne smete ponašati kao da je u pitanju igra! Kad osetite želju za igrom, gurajte obruč ispred sebe, ili uzmite loptu, čigru ili olovne vojnike...«

Arturo Peres Reverte, "Učitelj mačevanja"

 

POŠTOVANI GOSTI,
SAJT PRED VAMA NE GOVORI O MAČEVANJU NA STANDARDNO MODERAN
TURBO-INFORMATIVNI, SPORTSKO-STATISTIČKI NAČIN.

 TAKO NEŠTO JE, PO NAMA, NESPOJIVO SA PATINOM, ČARIMA I DUŠOM OVE PLEMENITE VEŠTINE KOJOJ JE U STARIM PRIRUČNICIMA, PREPUNIM GEOMETRIJE, MEHANIKE, PSIHOLOGIJE, FILOSOFIJE, UMETNOSTI I MISTIKE, UZ IME UVEK STAVLJAN I PREFIKS "ART", "KUNST" I "SCIENCE".

PUT U SVET MAČEVANJA PRED KOJIM SE NALAZITE TRAŽIĆE OD VAS NE SAMO VREME KOJE ŽELITE

U SAMOĆI POSVETITI JEDINO SEBI VEĆ I RADOZNALOST, USPORAVANJE, STPLJENJE, PROMIŠLJANJE,

OSEĆAJ ZA SAMOUSAVRŠAVANJE I UMETNOST - JEDNOM REČJU DUH.  

SVE TO, A NASUPROT "HI TECH"-"FAST FOOD", EKSPRES AKCIONOM INSTANT "ŽIVOTU" BEZ GLAVE I SRCA,  JE NE SAMO NEOPHODNO KAO PRVA LEKCIJA U OTKRIVANJU OVE BORBENE UMETNOSTI VEĆ I NEZAOBILAZNO AKO ŽELITE UOPŠTE U BILO ČEMU JEDNOM I NEGDE PRONAĆI I DODIRNUTI
PRAVU DUBINU, VREDNOST I LEPOTU.
KO ZA TAKAV PUT NEMA KORAK TREBA DA NASTAVI SVOJIM, MODERNIM, PUTEM
JER NITI SMO MI ZA NJEGA NITI JE ON ZA NAS.

   

 

 

Mi se nalazimo u BEOGRADU.

BEOGRAD, Danijel Majsner (Daniel Maissner), bakrorez iz XVI veka

 

vinjeta

BAVIMO SE...

KLASIČNIM evropskim mačevanjem starog i srednjeg veka, renesanse i baroka za LJUBITELJE (dame, deca i gospoda svih uzrasta iznad 8 godina, potpuni POČETNICI i stari mačevaoci) autentičnog mačevanja zainteresovane za obnavljanje, negovanje i čuvanje tradicije ove veštine.

 

 

vinjeta

Neupućeni pokušavaju učiti mačevanje kroz moderni sport.
Sportsko mačevanje, međutim, nije PRAVO mačevanje.
Rekviziti za moderno mačevanje su lake sportske igračke a ne mačevi pa su i pravila
modernog mačevanja izmišljena da odgovaraju sportskoj igri a ne načelima autentične borbe.
U upotrebi pravih mačeva ne vladaju ni principi ni tehnika koji se koriste u takmičarskoj zabavi sportskim rekvizitima.
Ako se, dakle, hoće naučiti veština pravog, klasičnog mačevanja,
nužno je okrenuti leđa savremenom sportskom mačevanju.
No, to nije dovoljno.
Moderan život SVE, a ne samo mačevanje, pretvara u modernost - pa i čoveka koji hoće da uči klasično mačevanje.
Zato učiti ovu drevnu veštinu, nastalu još na početku ljudske istorije, 
znači ne samo učiti drugačije tehnike mačevanje od modernih već i mnogo više od toga:
učiti i kako se mačuje protiv moderne savremenosti u sebi - kako se i sam postaje drugačiji od nje,
ne savremen i klasičan.

vinjeta

 

ZA MAČEVANJE KORISTIMO…

   Mačeve autentične težine i forme, od vežbovnog čelika, bez vrha, zatupljenih oštrica uz potpunu zaštitnu opremu i tehniku kontrolisanih udaraca. Mačevi koje koristimo su evropskog tipa za razne ukuse, temperamente i konstitucije a težine od 500 grama za DECU do 2 kilograma za odrasle: jednoručne viteške, jednoiporučne, dvoručne, rapire, špade, sablje, florete, dečije dvoručne… Pored navedenog u mačevanju koristimo i dagu (bodež za levu ruku uz mač u desnoj ruci), bakler (mali štit za levu ruku), plašt…

 

   

NAŠI MAČEVI

 

    SVA OPREMA potrebna za mačevanje (zaštitne kacige, odela, štitnici za podlaktice, naramenice, grudni oklopi, rukavice…) je obezbeđena i svi mačevaoci je koriste kolektivno bez ikakve nadoknade. Svaki mačevalac, ukoliko želi, može nabaviti i koristiti sopstvenu opremu ako ona zadovoljava neophodne standarde sigurnosti.

 

vinjeta

 

 Neki tvrde da je prvi učitelj mačevanja bio đavo
jer je Kaina naučio da izvodi bod imbrokata
kojim je ubio brata Avela.
To je, međutim, polovična - đavolska istina.
Kain je zapravo prvo bio učenik prvog učitelja svake veštine - Boga,
ali loš učenik jer u inbrokatu mačem nije težio
savršenstvu i lepoti - umetnosti,
već praktičnoj svrsi - koristi.
Tako je Kain,
ne želeći da služi veštini i mačuje iz ljubavi već da veština služi njemu i mačuje iz interesa,
zajedno sa svojim mačevanjem,
otpao od božanskog i prešao đavolskom.
  

  

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

vinjeta

 

 

MAČUJEMO TEHNIKOM…

škole mačevanja »Sveti Đorđe«. Ovu tehniku, koja nema nikakve veze sa sportskim mačevanjem, čine dve oblasti: radnje dvobojnog mačevanja (u mačevanju se koristi isključivo mač) i radnje duelnog mačevanja (u mačevanju se koriste dodatno hvatovi i poluge drugom rukom, kao i zahvati telom i nogama sa ciljem razoružanja i savladavanja kolege). Tehnika mačevanja škole »Sveti Đorđe« je sinteza iz izbora instrukcija španskih, francuskih, nemačkih, italijanskih i ruskih škola mačevanja od 15. do 19. veka, i to:

 

*

ZA RAPIR, JEDNORUČNI VITEŠKI MAČ i RAPIR-DAGA

Achille Marozzo (1550), Thibault Girard (1628), Camillo Agrippa (1604), Capo Fero (1610) i Salvatore Fabris (1606).

       

*

ZA LAKI DEČJI DVORUČNI MAČ, PRAVI JEDNOIPORUČNI MAČ i TEŠKI DVORUČNI MAČ

Lebkommer Hans (1529), Joachim Mayer (1570), Paulus Hector Mair (1452) i Hans Talhoffer (1459).

   

*

ZA FLORET, ŠPADU, LAKI RAPIR I SABLJU

Angelo Domenico (1763), Sieur Girard (1740) Guillaume Danet (1767), Andre Liancur (1686) i Alfred Haton (1889).

     

   

 

*

Pored izloženog za članove koji se duži period bave klasičnim mačevanjem
organizovani su POSEBNI PROGRAMI i to:



MAČEVANJE KRATKIM MAČEM (GLADIJUS)




MAČEVANJE MALIM I SREDNJIM ŠTITOM

 



MAČEVANJE MALIM I VELIKIM PLAŠTOM I MAČEVANJE SA DVA KRATKA I DVA
DUGA MAČA

       



MAČEVANJE TESAKOM

   

 

*

ZA SCENSKO (pozorišno, filmsko i baletsko) MAČEVANJE

Vežbe SCENSKOG mačevanja se izvode po programima profesora Konstantina Konstantinoviča Egera i Eugena Koha (Lenjingradski institut za teatar), a za ljubitelje klasičnog mačevanja koji studiraju glumu ili se bave glumom (poseduju osnovna znanja iz oblasti scenskog pokreta i akrobatike).

 

vinjeta

"Istorija čovečanstva je istorija borbe a istorija borbe je najvećim delom
istorija mača" (Ričard Burton).
Sve je više, zato, ljudi koji ne pristaju da mačevanje vide kao puki sport.
Za njih termin »sport« više pripada igrama sa loptama i lopticama nego jednoj borbenoj umetnosti sa
tradicijom od skoro 3500 godina koja je u ratu i miru,
kao strast i opsesija, vladala životima čitavih generacija ljudi.
Oni s razlogom osećaju da je suviše velik i ozbiljan bio krvavi zalog njihovih predaka ovoj veštini da bi je danas
sveli na trivijalnu nadmetačku igru i modernu sportsku takmičarsku zabavu.

vinjeta

 

 

 

 

Telo koje beži od napora, discipline i bola ne stvara savršen pokret. Duša sa praznim i kržljavim srcem ne otkriva lepotu veštine. Neokretna glava lenjeg i tupog duha ne doseže majstorstvo i umetnost.

 "Dnevnik učitelja mačevanja" Aleksandar  Stanković

 

MAČEVANJE U NAŠOJ ŠKOLI

     Okupljanja mačevalaca su organizovana dva puta nedeljno u trajanju od jednog sata u večernjim terminima (vidi link na kraju: KONTAKT) SVA POTREBNA MAČEVALAČKA OPREMA JE OBEZBEĐENA a MESEČNA članarina je 1800 DINARA.
TEHNIKE MAČEVANJA,
VIDEO PRIKAZ
SA NAŠIH ČASOVA

     

Gard i kretanje mačevaoca govori o njegovom karakteru jer kakav je jedan čovek neskriveno pokazuje i njegovo telo. Kretanje i gard mačevaoca govori i o njegovom životu jer na isti način na koji čovek stoji i korača u borbi on stoji i korača kroz život.

 "Dnevnik učitelja mačevanja" Aleksandar  Stanković

NAŠI ČLANOVI

            Dame čine oko 40%, članstva, gospode ima isto toliko a dece 20%. Starosna struktura je od pet do šezdeset godina. Društvo postoji već PETNAEST godina i njegovim aktivnostima rukovodi ALEKSANDAR STANKOVIĆ profesor mačevanja sa mačevalačkim stažom od trideset godina. U aktivnostima ljubitelja društva pomažu i stariji članovi POMOĆNICI – mačevaoci koji se ovom veštinom bave više od deset godina.       

FOTO
NAŠI ČLANOVI

     Ako želiš nekome pokloniti nešto pokloni mu uvek samo jedno – ODUŠEVLJENJE. Tako nećeš nikad pogrešiti. U  oduševljenju je sadržano na jednom mestu SVE najvrednije   i najbolje što se ikada može nekome darovati jezikom za    sva vremena i sve prostore.

      ODUŠEVLJENJE veštinom u mačevanju je zato    NAJVREDNIJI poklon učitelja učeniku – poklon koji    beskrajno PREVAZILAZI sve ono što on može naći u    pobedama i medaljama koje je osvojio ili će ih osvojiti jer    trenutak prave RADOSTI vredi više od hiljadu godina slave.

 

"Dnevnik učitelja mačevanja" Aleksandar Stanković

 

NAČIN UČENJA MAČEVANJA 

 

    Koristimo klasičan metod učenja mačevalačke veštine i insistiramo na: temeljnosti, strpljenju, postepenosti, detaljima, odbacivanju površnosti i žurbe, iskustvu i stručnosti lica koja rade sa učenicima, opštoj edukaciji u veštini i atmosferi opuštenosti, humora i prijateljstva oslobođenoj od bilo kakvih pritisaka, i stresa takmičarske kompeticije.

     Najveću pažnju pridajemo bezbednosti i zaštiti, pravilnom rukovanju mačevima i  udaljavanju polaznika koji su agresivni, ne pridržavaju se pravila škole ili nemaju osnovnu socijalnu kulturu. Rezultat: za više od deceniju rada nije bilo povreda ili ekscesa.       

Faze učenja

     Svi početnici se prvo bave mačevanjem 19. i 18. veka i po težini najlakšim mačem floretom (vežbovni mač 18. veka od 500 grama) i špadom (laki bodući mač XVIII veka od 900 grama)a u tri faze:
I - Radnje nogu bez mača - mačevalački stav i desetak vrsta koraka najprostijeg linearnog kretanja (napred-nazad).
II - Položaji i radnje ruke sa oružjem u napadu i odbrani i njihova koordinacija sa radom nogu u pokretu (tehnika napada i odbrane sa mačem).
III - Taktika mačevanja Svako ko je dostigao ovaj stepen može neograničeno vreme uživati u mačevanju 19. veka.    Na sledećem nivou zainteresovani treba da savladaju mačevanje drugih epoha i drugim vrstama mačeva. Tada se prvo radi kretanje u raznim pravcima ("manevarsko kretanje"). Nakon toga se prelazi na radnje rukom francuskim rapirom (mač za bod i sečenje perioda XV-XVIII veka), španskim rapirom, bodežom za levu ruku, dvoručnim mačem (XIV-XV vek), jednoručnim viteškim i kratkim mačevima starog veka.
       Da bi se, dakle, naučilo mačevanje 18. veka u elementarnoj formi potrebna je najmanje jedna godina vežbanja. Da bi se elemetarno naučilo mačevanje ranijih perioda takođe je potrebna po godina za svaku vrstu mača. No, raznovrsnost je velika pa i zanimljivost zbog čega je mačevanje "strast za ceo život" jer kako piše u jednom španskom priručniku XV veka: "Da bi se potpuno naučilo mačevati čoveku su potrebna dva života: jedan duhovni i jedan telesni. I taman kad je za virtuoznost u veštini sazreo u svom duhu on je za nju već prezreo i prestario u svom telu."  

 

 

 

*

 

Potrebni su veliko strpljenje, veliko umeće i veliki rad da bi iz dudovog lista nastala svila.
Ali potrebni su još i ljubav, i strast za lepotom,
i …, napokon - hrabrost za sve to.
Ovo važi za sve u životu,
pa i mačevanje.

 

 

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

*

NAŠI PROSTORI

Mačevalačka sekcija Centralnog doma vojske Srbije, Braće Jugovića 19

 

.

   .  ...  .

   


Društvo mačevalaca "Sveti Đorđe", OŠ "Drinka Pavlović", Kosovska 19

  

    

Mala sala za individualno druženje, pasaž u Knez Mihajovoj ulici


  

 

vinjeta

Da bi se mačem vešto pogodio protivnik potrebno je predhodno pogoditi SEBE.
Samo mačevalac koji je skrenuo pogled sa protivnika na sebe samog - svoju lenost, zamor, strah, sumnje, taštinu…,
protivnika u sebi,
stiče pravo na protivnika ispred sebe.

vinjeta

 

KAMERA KOD NAS

 




          Mačevanje danas postoji iz istih razloga iz kojih postoje, poštuju se i čuvaju drevni zamkovi i sve druge starine od vrednosti. Ne zato što je korisno ili efikasno, jer i stare tvrđave su izgubile svaku korist i efikasnost u svetu modernog oružja, već zbog nečeg što prevazilazi svaki drugi razlog i u čemu se nalaze najviši razlozi svakog postojanja nečeg – radi lepote.

 

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 DA NE BUDE ZABUNE

- ČIME SE NE BAVIMO -

 

               

     Postalo je gotovo nemoguće naći mesto gde se odrasli i deca mogu baviti mačevanjem bez nametanja torture sportskog treninga i beskrajnih, smarajućih takmičenja pod pritiskom postizanja šampionskih rezultata. Sve se nasilno pretvara u vrhunski sport, tj. neumerenu nadmetačku aktivnost specijalizovanu za konkurentnost rekordera na globalnom takmičarskom tržištu. Ljudi se svuda još od detinjstva izokola pomoću "sporta" i "takmičarskog duha" - rivalstva u svemu, indoktriniraju i dresiraju za tržišni sistem vrednosti i prihvatanje za "prirodno" i "najsavršenije" varvarskog gledanja na svet po kome je vrhunac civilizacije i kulture da među ljudima, kao i među životinjama u darvinističkoj areni, treba da "veća riba proždire manju ribu" a "čovek čoveku bude vuk".   Naš pristup mačevalačkoj veštini i životu je potpuno suprotan. Cilj nije konkurencija, kompeticija i komparacija već KOOPERACIJA svih koji hoće da se bave savladavanjem, rekonstrukcijom i istraživanjem ove drevne veštine KULTURNO, smireno, neagresivno, za "sopstvenu dušu" i iz ljubavi prema njoj samoj a ne zbog  pobedničkog samozadovoljstva, slave, gordosti, "šampionske" taštine…       

          Mi odbijamo da doprinosimo poplavi nadmetačke tuče i sveopšteg suparništva koji su prisutni svuda oko nas a kao posledica življenja u savremenom turbo-akcionom svetu hiperkonkurencije, uspešnosti i brzine – "civilizaciji" prestiža. Odbacujemo taj koncept jer je u njemu jedini cilj mačevanja brzo, uspešno i konkurentno osvojiti što više poena, tabelarnih bodova i medalja i jedini cilj života brzo, uspešno i konkurentno steći što više pozicija, novca i poseda. Smatramo da iza svega toga nema ničeg drugog i dubljeg osim prazne gramzivosti i pohlepe koja uništavaju u svim oblastima života sve zdravo, vredno, inventivno i ljudsko u čoveku zamenjujući ga surogatima najgorih vrsta.        Za NAS je mačevanje, umeće drevnih i drugačijih vremena, vremeplov i izlaz iz sumanutosti modernog sveta globalnog nadmetanja, njegova negacija i oaza za predah i smirenje a ne sredstvo za još dublje uvlačenje čoveka u sveopšte agresivne, stresne, neurotične i isprazne trendove savremenosti.

 

 

 

vinjeta

 

Mačevalac ne treba da teži da bude bolji od drugih. 

On treba da teži samo da u sebi bude najbolji što može. 

Ne treba se porediti i nadmetati sa ostalima već sa samim sobom jer ko sebe premašuje nema mu premca.

Pitanje usavršavanja je zato uvek bilo lično pitanje jer "dobar strelac kad promaši uvek u SEBI traži razlog promašaja".

Jedino tako mačevanje postaje plemenita veština i umetnost, uzvišeno zadovoljstvo i lepota,

kad je kruna koja se nosi u srcu a ne na glavi.

                                                                                                                   "Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

vinjeta

 

 

     

 

 

Jednom su neki mačevaoci naišli na skrivene,zaboravljene i prepune podrume veštine KLASIČNOG mačevanja. Od tada se, ostavljajući po strani sve moderno,  božanski slade starim vinom uživajući u najboljem.

Budućnost može zaboravom izbrisati prošlost ali je ne može zaobići.

 

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

DUH KLASIČNOG MAČEVANJA
- mačevanje, kakvo je nekada bilo -

 

 

     U klasičnom mačevanju se ne koriste savremeni sportski mačevi čija je težina od 500 do 700 grama već pravi mačevi koji svojom autentičnom težinom i inercijom prisiljavaju mačevaoce da pokrete izvode sporije i realnom brzinom u kojoj se radnje vide i promišljaju. Zato što pokreti u borbi nisu munjeviti i u magnovenju instinktivnog i refleksnog već pažljivi, odmereni i sa što manje rizika, u klasičnom mačevanju, nema, nemirnog, nestrpljivog, adrenalizovanog i histeričnog već smirujućeg i staloženog. Zato što se pogoci jasno uočavaju, osećaju i samostalno priznaju za klasično mačevanje nisu potrebni električni detektori. Pošto se sa povećanjem brzine mačevanja umnožavaju greške i slučajnosti a borba postaje sve hazardnija za obe strane ("brzopletost je kobna i za onog ko napada i onog ko se brani"; "najbrži najbrže i strada" - Camillo Agrippa, Trattato di Scienza d`arme, 1568.) osnovni zahtev klasičnog mačevanja je USPORAVANJE. Iz ovog razloga klasično mačevanje je racionalizovano i svesno pa je i borba najvećim delom intelektualni duel sličan šahu u kome se protivnik ne pogađa brzinom već proračunom, veštinom i zamkom. U takvom mačevanju je glavno razmišljanje, znanje, taktika, iskustvo, kreativnost, lukavstvo i intuicija tj. DUHOVNO a ne brzina, kondicija, refleks, adrenalin i instinkt - TELESNO i animalno u čoveku. Zato što je klasično mačevanje sporije ono pruža vreme za invenciju i inspiraciju i izvodi se kroz vidljive i jasne pokrete oružja i kretanje u svim pravcima i na sve načine a pokreti mačem i telom su raznovrsni i brojni pa i posmatranje mačevanja vizuelno atraktivno i zanimljivo.

Špada - mali mač

 

 

vinjeta

 

Početniku je važan samo pogodak – cilj, majstoru način na koji se pogađa – put.
Početnik mačuje zarobljen između pobede i poraza, majstor slobodan – ne obazirući se na njih.
Početnik misli protiv koga će se boriti, majstor sa kim će se boriti.
Početnik vodi borbu, majstor se borbi prepušta.   
Početnik uživa u pobeđivanju, majstor uživa u mačevanju.
Početnik traži korist od veštine, majstor traži da veština ima korist od njega.
Zapravo… postoji samo jedna razlika između početnika i majstora:
početnik voli sebe u mačevanju, majstor voli mačevanje u sebi.   

 

vinjeta

 

 

Dvoručni mač

 

 

 

   

       U svemu, pa i u mačevanju, treba se oslanjati i na prošlosti jer samo vetar koji duva s leđa najjače gura brod napred.  

 

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar  Stanković

 

KLASIČNO ILI ELEKTRIČNO MAČEVANJE

   

     Istorija evropskog mačevanja je stara je oko 3800 godina. Gotovo 99% tog vremena čini autentično, PRAVO mačevanje klasičnim mačem. Tek  poslednjih šezdesetak godina mačevanje postaje električno. Mi odbacujemo MODERNO sportsko "električno mačevanje" tj. mačujemo isključivo kao i svi naši preci mačevaoci KLASIČNO - samo čistim čelikom i mačevima koji su bez žica, utikača, sijalica, prekidača, sirena, baterija...

       Iz mačevanja smo izbacili struju zato što ne mačujemo modernim turbo cyber, high tech, matrix, "star wars" stilom i zato što sami priznajemo pogotke pa nam nisu potrebni električni detektori laži. Kad je reč o zaštiti ne koristimo modernu opremu od pleksiglasa i najlona kao ni kacige i odela u kojima su mačevaoci  kao motociklisti. Uskoro mačevaocima sa novom bežičnom opremom stižu još i antene! Odbojni su nam svi ti veštački trendovi i materijali. Mačevaoci već stotinama godina mačuju bezbedno i bez mnoštva savremenih a nepotrebnih hit rekvizita koji se nude i propisuju od strane globalnih proizvođačkih, trgovačkih i oficijelnih mačevalačkih lobija. Dokazano je da poštovanje elementarnih pravila zaštite i pravilna upotreba klasične i već vekovima oprobane opreme od prirodnih materijala (metal, koža i debelo laneno platno) u potpunosti zadovoljava sve neophodne uslove za bavljenje mačevanjem.

       U školi koristimo isključivo klasične ravne drške (francuske i italijanske) koje se na mačeve montiraju bez izuzetka još od bronzanog doba. Ne upotrebljavamo modernu i rasprostranjenu "pistol" (ortopedsku) dršku koja se pojavila pre pedesetak godina u jednoj belgijskoj fabrici ortopedskih pomagala, a vezano za zahteve jednog mačevaoca koji je nesrećnim slučajem ostao bez kažiprsta. Ne samo da nam ne trebaju ortopedska pomagala već i ta "inovacija" upropaštava ligamente šake i unazađuje mačevanje pošto u njega unosi umesto veštine šibanje, nasilje i grubost.

 

 

      Dakle, mi smo tradicionalisti koji i mačevanju i životu prilazimo sa klasičnim vrednostima, ukusom i manirima izbegavajući da trčeći za besmislenim savremenim trendovima budemo jureći moderni "progresivisti ni u šta". Smatramo da naši vremeplovi plove jedino uz vetar autentičnosti i zato odbijamo svaki pokušaj da se na duh prošlosti veštački nakalemi antiduh sadašnjosti i bezdušje budućnosti. VEŠTINI PROŠLOSTI SE NE SME ODUZIMATI DUH PROŠLOSTI.

 

NAŠ POGLED NA MODERNO SPORTSKO MAČEVANJE

 

     Mnoge škole pokušavaju da postanu ono što je moja vežbajući jedino tehniku mačevanja. Oni uče da se pobeđuje samo održavanjem tela u kondiciji i usavršavanjem pokreta mačem... Tako nešto ne vodi na pravi put.


&Mijamoto Musaši , 1645

 

 

 

 

TEORIJA MAČEVANJA

     Neupućen čovek mačevanje vidi samo kao fizičku radnju mišića i mača vođenu instinktima i utreniranim refleksima. Ovakvo mehanicističko razumevanje mačevanja je izraz savremenog života koji sve, zbog opsednutosti materijalnim, redukuje na telesno, predmetno, tehničko, opipljivo i vidljivo. Međutim, tako shvaćen "mačevalac", ma koliko bio savršeno utrenirana mašina, nije mačevalac niti je tako shvaćeno mačevanje mačevalačka veština.
     To što razlikuje i najboljeg kalfu od najgoreg majstora je što prvi počinje i završava na tehničkom i telesnom dok drugi ove prekoračuje i pretvara u veštinu koristeći ih pomoću duha kreativno.
     Dakle, dok jednu polovinu mačevalačke veštine čini neposredna tehnika, vidljivo, telesno i mehaničko drugu isto toliko veliku polovinu čini svet netelesnog, neopipljivog i nevidljivog.
     Oblasti kao što su taktika mačevanja, istorija mačevanja, sistematika mačeva, istorija mačevalačkog oružja, tipologija tehnika mačevanja itd. su neizbežne u savladavanju mačevanja. Zato mačevaoci svojoj veštini nikad nisu prilazili čisto fizički kao pukoj mišićnoj aktivnosti već su u njoj nalazili i intelektualnu dimenziju, promišljali je i gledali duhovno - teorijski. Tek preplitanje tehnike mačevanja i teorije mačevanja - dve nerazdvojne grane koje se rastući uzajamno uslovljavaju, stvara ovu drevnu, raskošnu i očaravajuću veštinu.
     Iz tog razloga insistiramo da se članovi društva ne bave samo telesnim aktivnostima već i da promišljaju veštinu kojom se bave pa i ono sa čime je ona povezana: sebe i svet oko sebe. U tom smislu na sajtu koji pratite imamo ne samo niz linkova koji se bave tehnikom, istorijom, etikom… mačevanja već i linkove koji se bave teorijom mačevanja: POLEMIKE i ESEJI.
     Osim navedenog naša škola je u okviru edicije "Rapir" izdala do sada šest autorskih knjiga vezanih za teme istorije mačevanja u Srbiji, tehniku sportskog mačevanja i reafirmaciju klasičnog (pravog) mačevanja. Takođe, svakog trenutka očekujemo izlazak iz štampe dvotomne knjige "Pozorišno mačevanje i umetnost scenske borbe" kao i knjiga "Dnevnik učitelja mačevanja" i "Borbeno mačevanje Evrope", a o čemu možete naći više na linkovima "POZORIŠNO MAČEVANJE I UMETNOST SCENSKE BORBE", "DNEVNIK UČITELJA MAČEVANJA" i NAŠE KNJIGE.


   

     

Dva su pristupa mačevanju: mačevati da bi se pogodio protivnik ili mačevati da bi se pogodila veština-doživela čar virtuoznosti. Prvi mačevalac je praktikant, drugi je majstor i umetnik. Moguće je izabrati i srednji put ali tada je izabrana osrednjost u svakom ponaosob.

  

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar  Stanković

 

 

ČEMU PRAVO MAČEVANJE DANAS?

 

     Danas u vreme kratkovide koristoljubivosti često se postavlja pitanje: čemu koristi borbeno mačevanju u doba kad pravi mač već vekovima nije u upotrebi za borbu i kad je realna i stvarna svrha mača izlišna i zabranjena? Šta je to što vodi mnoge pojedince da posvećuju sate, godine i decenije svog života vežbanju ove veštine?
    Borbenim mačevanjem se ljudi 21. veka bave iz istih razloga iz kojih se bave i drugim borilačkim veštinama: streljaštvom, streličarstvom, bacanjem koplja, boksom, rvanjem... a bez namere da se tuku ili nekog prostrele u stvarnosti. Slično važi i za razne druge ne borbene veštine. Mnogi se bez konkretnog posla penju, rizikujući čak i život, na najviše vrhove planina da bi potom silazili, neki gaje cveće iako ga neće jesti ili pišu pesme i slikaju slike iako ih neće prodavati…
    Neposredni i glavni razlog zbog kojeg svi oni čine to što čine, a bez praktične svrhe i koristi (a često i sebi na štetu) jeste prosto ljubav. Sve gledati i meriti isključivo kroz upotrebljivost i korist ne samo da ukazuje na neotmen karakter trgovačko-ćiftinske gramzivosti i pohlepe već i na siromaštvo jer onaj ko je bogat više ne gleda oko sebe strepeći uz ugla koristi i štete već luksuza i rasipanja. Činiti nešto samo zbog toga samog, jer je merak - "za sopstvenu dušu", iz ljubavi, bez računice, deo je barem polovine života svakog mudrog i plemenitog čoveka koji oseća i zna da preterati u računanju uvek znači i preračunati se. Ako se, dakle, svemu (pa i mačevanju) jedino pristupa iz ugla neposredne praktične koristi, upotrebljivosti, efikasnosti, interesa, fajde, uspeha... - iz KORISTOLJUBIVOSTI, ne samo od mačevanja već i života neizbežno ne ostaje ništa više osim monotone pustinje prizemnih i ispraznih materijalnih trivijalnosti.
      Nasuprot tome svako delanje oslobođeno od koristi, koje zaboravljajući na "ja" teži perfekciji, ideji, lepoti, stvaranju… zbog ljubavi prema onome što čini - odvaja čoveka od prizemnog sveta animalnosti, oplemenjuje ga i uzdiže u drugačije - ljudsko.
    Onima koji, međutim, razumeju samo jezik "koristi", može se reći: posredna i sporedna korist bavljenja svim navedenim veštinama je u tome što one same po sebi i u sebi nose vrednosti i sadržaje koji su značajni za telesno, duhovno i duševno samousavršavanje čoveka. Književnost, poezija, muzika, šah, ples, umetnost... - kultura, nemaju neposrednu upotrebnu vrednost kao cipela, kašika, salama, novac… ali imaju ogroman značaj nezamenjljive i zdrave hrane za život i oplemenjivanje duha i duše čoveka.
    Isto važi i za veštinu mačevanja. Kroz obavezu podčinjavanja pravilima tehnike i ponašanja stiče se osećaj za red, disciplinu, dužnost, samokontrolu, razvijaju radne navike, dobija čvrstina volje spram neprijatnosti, jača stoicizam i sposobnost za odricanje i napor, prevazilazi preosetljivost, hedonističko mekuštvo i razmaženost. Učenik pred preprekama veštine razotkriva sopstvene granice i mogućnosti - spoznaje sebe, a time i svoje mane i vrline. Zato Hose Marti, španski učitelj mačevanja, na jednom mestu o ovoj veštini piše: "Mačevanje uopšte uzev uređuje i uvećava sposobnosti čoveka."

 

 

... ...

 

vinjeta

 

Moguće je mačem pogoditi a ne umeti mačevati no nemoguće je
umeti mačevati a ne pogoditi.
Prvi i najvažniji cilj u mačevanju zato nije pogađanje već mačevanje samo – veština,
jer pravi pogodak je samo onaj koji se rađa iz majstorstva
a ne igre slučaja i srećne neukosti.

 

vinjeta

 

 

    macevanje skjavone stit2_exposure www.macevanje.org

 


   

     

" Mačevanje - umetnost nanošenja udaraca i bodova mačem bez primanja istih. Pogađanje protivnika do njegovog poraza, bez primanja pogodaka, učinila je mačevanje kao veštinu vrlo komplikovanom i teškom, jer oku koje vidi i pazi, razumu koji razmišlja i rešava, ruci koja ispunjava, potrebno je dodati još i tačnost i brzinu, što sve ukupno daje život oružju."

  

MOLIJER, 1650

 

MAČEVANJE I UMETNOST

 

     Ako na nekom korisnom predmetu načinimo beskorisnu šaru koja ne služi ničem praktičnom osim lepotom DUHU - rođena je umetnost. Ako u mačevanju činimo ono što prevazilazi njegovu praktično upotrebnu korisnost i efikasnost - u borbi vrednujemo više način mačevanja i stil pogađanja nego pobeđivanje i efikasnost - činimo ga umetnošću.
     Kad mačevalac u borbi, makar to bilo teže i opasnije, počne izbegavati najpraktičniji i najkorisniji - rutinski put birajući i kreirajući među naučenim pokretima tela i oružja one sa DUHOM tj. idejom, inventivnošću, perfekcijom, nadahnućem, lepotom..., koji su eksperiment i avantura, on počinje stvarati mačevanje koje nije puka praktična borbena veština ili sport već umetnost. Mačevanje se tada više ne obraća samo spoljašnjem i telesnom već i unutrašnjem i duhovnom kako veštine tako i mačevaoca samog a mačevalac prestaje biti puki koristoljubivi pragmatični praktikant i postaje umetnik.


O MAČEVANJU I UMETNOSTI.

 

 

 

vinjeta

 

 

Nije važno KOJI si već KAKAV si!
Borba dva loša mačevaoca daje pobednika ali on zbog toga ne postaje dobar jer ne pobedjuje se samo
svojom veštinom već i glupošću drugih.
Takođe, DOBAR mačevalac može da pobedi LOŠEG ali i izgubi od njega - da "pobedi onaj ko mačevati ne ume onoga ko mačevati zna"
(Makijaveli).
To je zato što svakom, pa i najboljem mačevaocu po prirodi stvari neizbežno pripadaju greške,
pa čak i najveće, jer ne samo da  "i veliki Homer nekad zadrema"  
već i zato što "niko nije tako dobro potkovan da ne bi mogao da se oklizne".
Vreme sobom nosi sve i život ni u čemu nikom i ni za šta ne daje garancije.
           DOBAR mačevalac, dakle, nije dobar po tome što pobeđuje jer on ostaje DOBAR i kad gubi.
  LOŠ mačevalac, dakle, nije loš po tome što gubi jer on ostaje LOŠ i kad pobeđuje.
  Nešto nije DOBRO jer pobeđuje već zato što je DOBRO. Nešto nije LOŠE jer gubi već zato što je LOŠE.
"Mali čovek je i na vrhu mali, gorostas je velik i u jami."
 Mera DOBROG i LOŠEG zato nije u pobeđivanju i gubljenju, nije u relaciji, već s one strane pobede i poraza – u suštini,
stvarima samim - svakom MAČEVAOCU ponaosob. 
  

  

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

vinjeta


   

     

Nije sve samim tim što je moderno i novo bolje od starog. Svaki novi korak u vremenu je korak u svim pravcima: ne samo napred već i levo, desno, nazad…, i u provaliju.
     Vrsni ljudi zato rado čine i suprotno prolaznim trendovima savremenosti i teže duhu klasičnog. Zalaganje za klasično i neprolazno može biti značajnije i avangardnije od zalaganja za savremeno jer ima puno starog koje je trajno vrednije, inspirativnije, lepše, elitnije i modernije od hipermodernog.   

  

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar  Stanković

 

 

NEGOVANJE ISTORIJE I TRADICIJE KLASIČNE KULTURE

 

"Šta? On ide u nazad? Loše, Loše!"

 Ali, vi ga slabo shvatate, ako se na to

 žalite. On ide u nazad kao svako ko se

 sprema da načini veliki skok.

 

F.Niče

 

     Mnogi ljudi, ljubitelji mačevanja, su iskusili da JUČE u sebi krije isto onoliko savršenstva, lepote i čari koliko čari, lepota i savršenstva SUTRA tek treba da stvori. Oni su obožavaoci patine: starih veština, starih umetnosti, starih manira… i tradicionalisti što životu rado prilaze iz ugla klasičnog duha, ukusa i vrednosti jer u tome prepoznaju i nalaze vredno, značajno i trajno svih vremena.
    Upražnjavajući mačevanje koje su izvodili mačevaoci hiljadama godina ranije oni su očarani time da se kao u vremenskoj mašini vraćaju u prošlost oživljavajući radnje, duh, misli i strasti svojih predaka. Na taj način ne samo da se osećaju delom večnosti, jer vide i prepoznaju sebe i svoje pokrete na slikama knjiga iz 14., 15., 16… veka, već i grade oazu u kojoj su oslobođeni pritisaka savremene surogat civilzacije, brzine, praznine i stresa.

 

  macevanje rapir stit 285-8520_IMG_exposure www.macevanje.org  

Rapir  i  mali štit (buckler)


vinjeta

 

Čovek koji ide kroz život ne hajući za prošlost
osuđen je na najgore onog što je bilo jer ne razume sadašnjost koja je njena posledica
pa je i slep za budućnost koje je uzrok.
On misli da je raskrstio sa prošlošću ne znajući da prošlost nije raskrstila sa njim jer ono što je bilo
može se zaboravom izbrisati ali ne može zaobići.
Takav čovek je kao mačevalac koji olako shvata prostor iza sebe i u borbi zaboravlja,
neće ili ne može da izvede korak nazad pa mačuje samo u mestu ili napredujući.
On je hendikepiran.

Vrstan mačevalac, međutim, koristi i kretanje u nazad,
a vrstan čovek osvrće se na istoriju.
I kao što je za dobrog mačevaoca korak u nazad deo odbrane što
omogućava napad i napredovanje
tako je i za pametnog čoveka stajanje na ramenima divova prošlosti,
odakle vidi, poredi i vrednuje kritički sadašnjost i budućnost ,
zov da preko velikog koje je nekad bilo
krene ka još većem koje jednom može postati.
  

  

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

vinjeta


     Članovi društva su grupisani u zavisnosti od stepena veštine koji su savladali i vrste mačeva sa kojima mačuju. Mačevalac za svaki savladani stepen od strane Društva mačevalaca "Sveti Đorđe" može dobiti diplomu određenog strukovnog zvanja od oružnika do majstora mačevanja. Sve navedene aktivnosti i certifikate podržavaju ACADEMY OF EUROPEAN MEDIEVAL MARTIAL ARTS, A.E.M.M.A.      




vinjeta

 

Baviti se načinom na koji se nešto čini - STILOM,
i imati SVOJ stil,
misliti, osećati i delati drukčije od standardnog, unificiranog i običnog - biti različit,
a ono što izjednačava videti kao nedostatak i izazov za prevazilaženje
oduvek je bio zahtev svakog plemenitog karaktera.
Tom duhu KREATIVNOSTI i SLOBODE,
koji jedini razvija život darujući mu lepotu i vrednost,
treba težiti i za njega se boriti po cenu svih pritisaka, žrtava i osuda
 kako u veštini življenja tako i u veštini mačevanja jer
stil nije sve ali bez stila sve je ništa.

 

vinjeta

 

          Tokom mačevalačke sezone, koja traje od septembra do juna, održavaju se i razna predavanja i druženja a u vreme letnje pauze, a što je praksa već osam godina, svi članovi koji vole planinarenje, kanjone, pećine, šume i neurbanizovanu prirodu sa nama mogu letovati na Durmitoru u planinskoj kući sa sedam ležaja na 1740 m. a u okruženju 17 jezera i 20 vrhova preko 2400. metara.

 

macevanje w IMG_8769 www.macevanje.org

Oficirska sablja

  *

Mačevalac treba da se pokaže
spremnim i sposobnim
ne samo da učestvuje u borbama oružjem već i da se prepusti
razmišljanju, metafizici, nauci, poeziji, prirodi, umetnosti…
On ne sme dozvoliti da ga sasvim
obuzmu i ograniče spoljašnje, praktično i telesno njegove veštine
već treba da istražuje i drugo oko sebe i u sebi.
Kao što je nemoguće popeti se na uzani vrh planine bez predhodno savladanog
širokog podnožja, tako je nemoguće dostići vrh majstorstva u bilo čemu
ako se izbeglo bavljenje i celim preostalim svetom.
Samo na bogatstvu i širini čoveka se temelji
visina njegove veštine.

 "Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

  *

 

 

 


 

 

 
 
 

  *

Samo jedna četvrtina zasluga u učenju bilo koje veštine,
pa i mačevanja,
pripada učitelju - tome kod koga i gde se uči.
Ostale tri četvrtine zasluga pripadaju učeniku:
kakav je taj ko uči, kako uči i koliko uči.
Niko ne treba da očekuje čudo ako sam nije čudesan.
Svako ko misli da učitelj od njega, kao od gline,
može načiniti majstora veštine
očekuje nemoguće.
Od nekog ko je kao glina pasivan i lenj, koji čeka
da ga neko drugi pomera, vodi i oblikuje
niko ne može, ni na koji način i ni za koje vreme
stvoriti ni vrsnog mačevaoca ni vrsnog čoveka.

 

                                                                                                              "Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

*

O MAČEVANJU


  *

  Okretnost mača zahteva i okretnost duha.
Zato dobar učitelj neprestano provocira, bode, seče, izaziva, pravi zamke, zagonetke i parabole, zavodi, izmiče se, vara...
ne samo mačem već i rečima, mislima i postupcima.
Samo učenik koji živahno teži da mu uzvrati brzim, oštroumnim, okretnim provokativnim, maštovitim... mislima,
rečima i postupcima - dakle s duhom, je učenik koji je na putu da mu pravom merom uzvrati i mačem.
Zato što mačevaoci ne mačuju samo mačem već i duhom u mačevaoca kome je tup duh, tup je i mač.

 

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

*

 

 

KONTAKT

*

 

Sve do čega se dopire lako i s ugodom beznačajno je - đavolov poklon.
Put postizanja bilo čega vrednog nikad nije širok, prav, lak i uživalački.
On krivuda, pun je napora, prepreka i saplitanja, vodi naniže iako se penje, ili ide naviše iako silazi,
vraća se na početak..., ili je mračni uzani tunel bez kraja, često stramputica puna trnja koja ne vodi nikud...
No, bez obzira kakav je put pred učenikom veštine
on u ranac za svoju dušu, duh i telo mora spakovati uvek puno odanosti, strpljenja i upornosti
jer na putu kojim ide moraće proći sve puteve.

 

"Dnevnik učitelja mačevanja", Aleksandar Stanković

 

*

SARAĐUJEMO SA

    Društvo mačevalaca "SVETI ĐORĐE" ima razvijenu saradnju sa nizom organizacija u zemlji i inostranstvu. U tom smislu je prva i jedina mačevalačka organizacija na prostoru Jugoistočne Evrope koja je primljena u članstvo ACADEMY OF EUROPEAN MEDIEVAL MARTIAL ARTS, A.E.M.M.A. iz Toronta, CANADA, u čijem članstvu je samo šest škola u Evropi:

- Company of Masters (V. Britanija), London, www.maisters.demon.co.uk
- The Exiles CMMA (V. Britanija), Dagenham, Essex, www.the-exiles.org
- Linacre School of Defence (V. Britanija), Oxford, www.sirwilliamhope.org
- Compagnie Hackamores (Belgija)
- School of European Swordmanship (Finska), Helsinki, www.swordschool.com
- Die Freifhter, Cologne, Germany, www.freifechter.org

Imamo dugogodišnju saradnju sa Vojnim muzejom u Beogradu, Centrom za oružnu muzeologiju u Beogradu, četiri godine smo bili angažovani u Vojnoj akademiji u Beogradu za obuku pitomaca u borbenom mačevanju, aktivno sarađujemo sa Udruženjem filmskih i televizijskih saradnika Srbije i već pet godina imamo saradnju sa Renaissance Association »RAGVSEVM« iz Dubrovnika vezanu za obuku članova ovog renesansnog društva u scenskom mačevanju.
Imamo i redovnu saradnju sa pozorišnim i filmskim kućama u Srbiji i regionu pa smo u tom smislu postavili mačevalačke koreografije za sedam pozorišnih komada i tri filma. Do sada smo u ediciji "Rapir" izdali sedam knjiga iz oblasti evropskog mačevanja.

 

 

* NASLOVNA

 

        

            Prezentacija pred vama je prvi put postavljena septembra 1998. godine. Prva je i najstarija mačevalačka prezentacija na prostoru ex Jugoslavije. Menjana je po sadržaju i dizajnu šest puta. Za sve verzije su građa, tekstovi i dizajn u CELINI autorski radovi profesora mačevanja Aleksandra Stankovića. Izvršni TEHNIČARI za održavanje prezentacija su bili: za prvu verziju (do 2000. god.) Mladen Milanović i Slobodan Anić; za drugu verziju (do 2002.god.) Branislav Lazarević; za treću verziju (do 2003. god.) Dimitrije Veljković; za četvrtu verziju (do 2006. god) Nemanja Janjić. Za petu verziju (do 2008.god.) Sanja Kojić. Šestu verziju, koju trenutno pratite održava Robert Osswald.

              Svi tekstovi objavljeni na ovom sajtu od trenutka njihovog publikovanja u elektronskoj formi (a po Zakonu o autorskim pravima Republike Srbije) su autorski zaštićeni i zabranjeno je njihovo korišćenje u celini ili delovima, autentično ili modifikovano, u bilo koje svrhe i putem bilo kojeg medija bez predhodne pismene saglasnosti autora Aleksandra Stankovića.